Kultura Kultura

NONOTOVE BESIDE

Kako živit' 108 godina, i pri tome pivat' i smijat' se... sve će vam to ispovidit' šjor Toni u svome libru

NONOTOVE BESIDE

"Ne prkositi prirodi, biti umjeren u jelu i piću i ne prepuštati se jakim emocijama."

Slušajući ove upute, sigurno nećete živjeti kao saborski zastupnik, ali mogli biste kao autor ricete, Ante Toni Beritić. Šjor Toni je živio 108 godina. Nema tome dugo da smo na ovim stranicama pisali o njemu, u sklopu priče o sjećanjima iz bavula koje čuvaju obitelji naših prekooceanskih iseljenika.

Obitelj Beritić iz Vrboske na Hvaru jedna je od onih koje bi vam imale o čemu pričati, a uvijek bi počelo s Antom i Lukrecijom, roditeljima sedmero braće i sestara s konca 19. stoljeća.

Toni je bio najmlađe dijete. Rodio se 14. siječnja 1895. i živio je do 27. srpnja 2002. godine. O svome širokome znanju ostavio je pisano svjedočanstvo koje su njegovi unuci ukoričili pod naslovom "Nonotove beside".

Kako dugo i kvalitetno živit' savjetuje najstariji Dalmatinac koji je živio u tri stoljeća i dva tisućljeća", a može je se pronaći u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu.

U maloj Vrboskoj 1895. odjekivao je plač beba, jer ih je rođeno 30, a cijelo mjesto nije imalo više od 1200 ljudi. Doduše, to je dvostruko više nego što ih u dubokoj sjevernoj vali Hvara obitava danas. Mnogi su Vrbovčani otišli u Amerike, a među njima i četvero mladih Beritića.

Prva je otišla najstarija Andrijana, potom braća Dinko i Luka. Godine 1912. braća i sestra inpoštali su u Vrbosku 350 dolara kako bi i 17-godišnji Toni također imao za parobrod "Franz Joseph".

Toni i braća živjeli su sa sestrom u Seattleu. Ona se tamo udala za Franu Franičevića iz Staroga Grada, s kojim je imala sina Josipa i kćer Coru. Vrijedni Hvarani pokrenuli su restoran, a imali su i oveći ribarski brod, "Louisiana".

Beritići, ribarskoga gnijezda tići, bolje su znali "vezat tunju nego špigete", ali ocean je ipak malo drukčija priča.

Toni je u lov na salmona – lososa uz aljasku obalu Beringova mora krenuo 1913., s nepunih 18 godina.

"Bilo nas je nekoliko stotina, i to Kineza, Japanaca, Švideza, Norveđina, Taljana, Grka i nas Jugoslavena. Tamo u Aljaski, slatkoj zemlji mira i slobode, u zemlji Eskima, boravili smo šest mjeseci.

Bogato Beringovo more naseljeno je tuljanima, morževima, salmonama, haringama i kitovima, a zemlja Aljaska naseljena je sobovima (karabua), lisicama, bijelim medvjedima i galebovima.

Eskimima pomaže i priroda. Uslijed plime i oseke u Beringovom moru ostane u barama na oseku na tone haringa, a događa se i da ogromni kit se nasuče na oseku. Eskimi navale na kita – raskomadaju ga sjekirama i meso suše za zimu.

Kad je oseka u Beringovom moru od normale, more se spusti do 6 metara. Osim kitova ostanu na oseku u barama i velike količine haringa. Eskimi pokupe haringa koliko mogu i suše ih za ishranu svoje obitelji i svojih pasa (eskimo dogs).

Eskimske kolibe pune su konzerviranih lisica i koža od bijelih medvjeda, tuljana i morževa, a i kostiju od kita. Eskimi imaju i male čamce kajule – bajdara, znaju napraviti i veće čamce u kojima može stati i do pedeset osoba.

Ovi veliki eskimski čamci imaju i jedra napravljena od crijeva tuljanovih. U ovom omojaku, velikom čamcu, veslački posao vrše žene i veslaju po taktu, poput naših dalmatinskih ribara."

Surovi ribarski uvjeti na oceanu hvarskom su mladiću napunili ruke žuljevima i oči aljaskom bjelinom, ali Toni je želio nešto drugo. Volio je znanje i želio obrazovanje, a to se vidi i iz svakog stavka libra.

Uz posao je završio večernju ekonomsku školu, a u slobodno vrijeme trenirao je boks te pohađao satove gitare i pjevanja.

Kao knjigovođa zarađivao je dva dolara na dan, a već s pola od toga mogao je kupiti cipele. To je vrijedilo pokazati na litratu, jer doma je bilo dosta bosonogih, a postole su se dijelile i nasljeđivale. Poruka je bila – dobro nam je. Pa ipak, od sve braće i sestara, Toni je jedini koji će se 1921. trajno vratiti doma, i to – slučajno.

Ugledao je brod koji je plovio za Dubrovnik, poželio vidjeti svoje i namah kupio kartu, ne znajući da povratnu neće kupiti.

Tome je vjerojatno kumovala i Vinka Kovačić, s kojom se i oženio 1931. godine.

Kad je već tako, u Vrboskoj osniva Seljačku blagajnu, neku vrstu štedionice koja je ujedno bila i dućan i vinarija, u kojoj je bio i upravitelj i blagajnik.

Kao jedan od najobrazovanijih Vrbovljana, a svakako najvisprenijih, jedno je vrijeme bio i načelnik općine Vrboska, u koju su tada ulazila mjesta Vrbanj, Svirče i Sveta Nedjelja.

Drugi svjetski rat opet ga je nagnao na put; 1943., nakon kapitulacije Italije, a prije dolaska Nijemaca na Hvar, šjor Toni, kao i većina Hvarana, odlazi sa zbjegom u Italiju.

Ovdje, zahvaljujući poznavanju jezika, postaje prevoditelj za engleski i talijanski u iseljeničkom uredu i usko surađuje s američkim majorom Taylorom.

Njega će jednom kasnijom prigodom, 1968., ponovno susresti u splitskom hotelu "Park", gdje su se dva sada već 70-i-nešto-godišnja umirovljenika s nostalgijom prisjetila talijanskih dana i pjesme, za koju je naš Toni uvijek bio raspoložen. Jer Toni je otprije znao za song, a od zbjega i za kanconu.

Nakon povratka iz Italije zaposlio se kao instruktor u Glavnom zadružnom savezu Hrvatske. Putovao je po Istri i vodio tečajeve za knjigovođe seljačkih radnih zadruga u Benkovcu, Skradinu i Splitu.

I u "besidama" će se naći dosta praktičnih knjigovodstvenih savjeta i matematičkih formula kako izračunati postotak, kamate, te obračun prodaje ili kupnje vina s obzirom na gradaciju, količinu vina i veličinu bačve.

Godine 1953. nakon punog radnog staža odlazi u mirovinu, ali ne miruje, nego i dalje radi honorarno u knjigovodstvu tvornice sardina u Vrboskoj, te kao nastavnik engleskog jezika u obližnjem Vrbanju. Za Tonija mirovanje nije postojalo, lijenost je bila kriminal, a kriminal – ekstremizam i šovinizam.

Kako sam piše: "Nobelovac Andrić kaže da je samo lijen čovjek sličan pijancu koji ruši sve oko sebe i upropaštava. Ekstremni elementi slični su pijanom čovjeku.

Oni su opasni, surovi, arogantni i nepodnošljivi. Ako se ovakvo jedno ljudsko biće nalazi u selu, jao ga se svima u selu ako toga samovoljnika ne obožavaš. Ekstremni nacionalist postaje šovinist, postaje sadist pa i kriminalac.

Jedan vuk može uništiti tisuću ovaca. Jedan šovinist – sadist može upropastiti čitavo selo. Religiozno ekstremni elementi – fanatici, nepoćudni su i po samu religiju, a opasni i po okolinu. Oni su slični šovinistu ili pijanom čovjeku. Pošto su samovoljni elementi slični šovinistima, a ovi imaju u sebi nešto sadizma kao i kriminalizma, onda je najbolje ne imati veze s njima i izbjegavati ih."

Godine su prolazile, ali ne i za Tonija. U dobi od 63 godine, 1958. počeo je premetati kamenje u svojem polju blizu mora, sagradivši poljsku među i kućicu u suhozidu.

Ovdje je u kamen uklesao koktel od 30-ak citata filozofske i duhovne baštine, od Pasteurove biogeneze ("Omne vivum ex vivo") do Danteove "Božanske komedije" ("Ej, mudrosti višnja, divno sjaje nebom, zemljom, paklom, tva vještina. Pravo svakog tvoja moć priznaje").

Kamen do kamena, uzidali su se i Shakespeare ("Ne griješi nitko tko ima moć da tužiocu usta zatvori") i Isus ("Razdijeli svoje i slijedi mene.") i Lenjin ("Drugovi, svoje riječi treba potkrijepiti djelom"), i Tolstoj "(U bogatstvu sreće nećete naći") i sv. Pavao ("Braćo, pokoravajte se onoj vlasti koja je na vlasti, jer je svaka vlast odraz božanske vlasti"), i Marx & Engels ("Prvi kršćani bili su najveći neprijatelji privatnog vlasništva").

Takav je bio dugovječni Vrbovljanin Ante Toni Beritić, veseo, britak i radin čovjek, koji je do 108. godine života došao vjerujući u ono što je uklesao, citirajući među ostalima i Edvarda Kardelja ("Sreče človeku ne more dati niti država, niti sistem, niti politična partija. Sreču si lahko človek ostvari samo sam.").

Sreća u jednostavnosti za Tonija su ishodište, put i cilj, što se naslućuje kroz cijeli njegov libar, a otvoreno deklarira već u uvodnom pasusu: "Čovječe, budi ustrpljiv, prilagođavaj se i podvrgavaj prirodnim zakonima, jer su oni nepogrešivi, čudni, interesantni i nemilosrdni. Sudbina svakog čovjeka je u njegovim rukama. Ako činiš zlo, nemoj se nadati dobrome, ako se ponašaš ljudski, ako si iskren i činiš dobra djela, sigurno da te neće brige mučiti, i da će ti savjest biti mirna."

"Nonotove beside" je šjor Toni počeo zapisivati u dobi od 95 godina, prema onome što mu se činilo bitno. Ima tu, razumljivo je, dosta pozitivističkog svjetonazora, prostodušnog koliko i prevladanog pogleda na svijet. Danas ne bi glatko prošli svi njegovi "normativi", barem ne oni o domaćinstvu i ženama.

Ali ne možete ne ogrijati se na Tonijevu "clippingu", na novinskim i duhovnim isječcima koji vesele i umiruju već samo zato što su nekome nekoć bili sve.

Ima nas dosta kojima je u djetinjstvu znalo nestati struje. I doista je trebalo napamet znati gdje su šterika i šibice.

Čistoća naročito mora vladati u gostionicama

"Za čuvanje zdravlja nije dovoljno da svaki sam sebe čuva. Svatko mora čuvati i svoju okolinu.

Mjesna zajednica dužna je starati se za čistoću čitavog sela i okolice. Naročito čistoća – higijena – treba vladati u gostionicama, hotelima, tvornicama konzerviranog mesa, ribe povrća i voća, u slastičarnama i u svim drugim prodavaonicama živežnih namirnica.

Inspektori zdravlja trebaju češće obavljati preglede i strogo kažnjavati sve one koji se ne pridržavaju zakonskih propisa o higijeni."

Po dvorištu se domaćica poznaje

"U kućanstvu ne smije biti nereda. Sve stvari uvijek moraju biti na svome mjestu, naročito šibice i šterike – svijeće moraju biti postavljeni na vidno mjesto, da ih u mraku u svako doba noći možeš pronaći.

Kaže se da je najvjernija ženina slika njezino dvorište. Kad uđeš u dvorište neke obitelji i vidiš da je sve na svome mjestu, čisto i uredno – odmah doznaš da u ovoj obitelji živi žena koja je inteligentna i napredna domaćica.

U podrumu svoje kuće imade ormar koji je pun staklenih staklenki napunjenih marmeladom, džemom, konzerviranim raznim povrćem i voćem, a u frižideru dost smrznute ribe, mesa i kokoši. Osim zimnice, svaka domaćica treba imati u posebnom ormariću i flašu prošeka, viskija, rakije, limunade i orahovice.

U istom ormariću treba imati malih tanjurića i čašica, kao i kutiju slatkiša. Sve ovo potrebno je imati radi posjetitelja, prijatelja, a i radi sebe. Još je potrebno da svaka domaćica ima i jednu kutiju u kojoj će biti raznog konca, škare, više igala, mnogo raznih botuna – puca, i sve drugo što je potrebno imati kada se krpi. Također treba imati jednu kutiju za naočale i češljeve."

Dobra volja je najvažnija

"Osim zdravlja, koje treba čuvati kao najveće blago, žena treba biti štedljiva jer je štednja osnova mnogim vrlinama. Još više, žena mora biti moralna jer je moral osnova porodičnog života.

Svaka je žena u svojoj kući upraviteljica – gospodarica i time se treba ponositi, a ne da se uobražava da je pametna, bogata i lijepa. Ona treba biti skromna, ponizna, učtiva, uvijek dobre volje i dobro raspoložena. Dobro raspoloženje donosi i dug život i radost okolini u kojoj živimo.

Tuga je užasna, ona nam krati život.
Ne puštajte da vam tuga oduzme srce zbog sitnica. Naučite svoju djecu da ni bogatstvo ni sjaj nego zdravlje, dobro raspoloženje, mir i rad, donosi nam sreću i zadovoljstvo. Vječna je istina, da dijete u roditeljskoj kući dobiva temelje svoga karaktera za daljnji život."

Mirna narav čuva srce

"Mišić srca kreće se bez naše volje, automatski, stalno i naizmjenično šireći se i skupljejući se. Prestanak rada je prestanak života. Mirna i tiha narav je najbolji čuvar zdravlja i srca. Prekomjerni umni i fizički rad štetno utječe na srčanu radnju."

Čuvaj se znoja i hladnog kamena

"Oboljenje živaca (nervus) dolazi od rashlađivanja, obično na bedro. Kad osjetiš bolove u bedrima stavljaj na bedri – nozi tople obloge i uzimaj aspirin dok ne stigne liječnik. Evo kako sam ja dobio išijas. Fizički sam radio neki posao i oznojen pošao čamcem na lov liganja.

Lovio sam ribu i sjedio na vlažnoj dasci, a i hladan vjetar je puhao. Kad sam se vratio kući i legao u krevet, osjetio sam užasne boli u bedri. Boli su bile strašne. Stavljao sam tople obloge koji su ublažavali bol. Više godina sam patio od išijasa pa vam preporučujem oznojen ne sjediti na hladnom kamenu, kao ni na vlažnom drvu, dasci."

Naslovnica Kultura