Kultura Kultura

uoči splitske premijere

'To je tema o kojoj se baš i ne govori, a vrlo je prisutna. Ljudi se zalete i naprave gluposti...': naša mlada glumica otkriva kako provodi ljeto i tko su joj glavni uzori

uoči splitske premijere

U mladoj ekipi potencijalom se ističu djevojke – zapisali smo u recenziji filma "Zagrebački ekvinocij" i istaknuli Lenu Medar. Nedugo nakon festivala u Puli, gdje je "Zagrebački ekvinocij" prikazan, poželjeli smo intervjuom predstaviti mladu glumicu u usponu, ali nismo se uspjeli uskladiti. Pao je dogovor za intervju u drugom dijelu kolovoza. Čak i bolje s obzirom na rujansku dalmatinsku i splitsku premijeru "Zagrebačkog ekvinocija" na Split Film Festivalu.

Kako ti prolazi ljeto? Gdje si sve bila nakon Pule?

- Ljeto mi je počelo dosta kasno jer sam sve do sredine srpnja bila na Akademiji. Nakon toga sam otišla na Pulski filmski festival, pa u Betinu na Murteru. Ljeto mi prolazi vrlo lijepo, pokušavam se odomoriti i skupiti snage za novu godinu.

Samo ljetni gušti ili je bilo i radno?

- Ima i jednoga i drugoga, trudim se sve ukomponirati. Radim, čitam, kupam se, sunčam se… Bilo bi mi dosadno da je samo radno ili samo guštanje.

Kakva ti je bila Pula?

- Predivna. Osim što je naš film završio tamo, što je već samo po sebi bilo veliko iznenađenje, bilo mi je lijepo opet vidjeti ekipu s filma na jednom mjestu. Drago mi je da smo sav taj trud koji smo uložili mogli proslaviti baš u Puli. Sve je bilo vrlo nestvarno, nisam slutila da će toliko pisati o nama i da ćemo toliko biti zanimljivi i primijećeni. Tako da mi je Pula ostavila jedan baš lijep dojam. Nadam se da ću sljedeće godine opet otići.

Koliko te privlači filmskofestivalski đir? Naginješ li šetnji po crvenom tepihu i tome slično?

- Super mi je taj đir. Lijepa mi je atmosfera filmskog festivala, svi se skupe, gledaju se filmovi, pije se, druži se, ljudi su uglavnom iz istog miljea, pa onda uvijek bude zanimljivih rasprava i priča. Samo se nadam da ću u životu snimiti neke dobre filmove, pa da imam i pokriće za hodanje po crvenom tepihu i cijeli taj filmskofestivalski đir.

Je li i ti kao kolegica Luna Pilić s jedne strane razmišljaš realistično da si izabrala zeznutu profesiju i da je već uspjeh ako si glumom osiguraš egzistenciju, a s druge "Kakva Pula, daj mi taj Cannes"?

- Još uvijek nisam ni blizu da osjetim kakva je to zapravo profesija, budući da sam tek završila prvu godinu glume, ali mislim da treba jako puno raditi. Naravno, tu ulogu igra i sreća, ali vjerujem da ako si dobar, moći ćeš si glumom osigurati egzistenciju. Zasad ne razmišljam baš toliko daleko, idem korak po korak, pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti.

Već si i prije ovog filma skrenula pažnju na sebe kad si zajedno s kolegicom Lanom Bogović postala lice hvalevrijedne kampanje "Sherajmo odgovorno" na temu seksualne manipulacije i nasilja...

- Bilo je to prije otprilike dvije godine. To je bio projekt u koji sam bila uključena s još nekim učenicima iz moje bivše škole I. gimnazije. Osim moje škole u projektu je sudjelovala jedna srednja škola iz Novske i jedna iz Daruvara. Ideja je bila da se educiramo što je uopće seksualno nasilje na internetu, da ga osvijestimo i proširimo svijest o njemu. To je zanimljiva tema o kojoj se baš i ne govori puno, a vrlo je prisutna. Nasilje na internetu je puno teže “otkriti” jer je to nasilje “negdje tamo”, odnosno nije nam vidljivo dok žrtva ne odluči progovoriti o njemu. Nikada nije lako ispričati svoju stranu priče i priznati da si žrtva neke vrste nasilja, zato mislim da su važni ovakvi projekti kako bi se žrtve osjećale sigurno pričati o svojem problemu. Važno je da se osjećaju primijećeno, da znaju da je nekome stalo do njih i da mogu potražiti pomoć. Mislim da je baš zato jako važno da se podiže svijest o seksualnom nasilju na internetu, ali i nasilju uopće.

Kako s odmakom gledaš na kampanju? Je li se njezin eho još osjeća?

- Mislim da je projekt baš lijepo zaživio. Kada smo Lana i ja napravile video za tu kampanju, nismo ni slutile da će dobiti toliku pozornost ljudi, ali i medija. Pokušale smo se izraziti kroz neki medij koji će najviše odgovarati ljudima u današnjem vremenu, pa smo zaključile da bi kratak video bio idealna forma. Bile smo jako zadovoljne kako su ljudi prihvatili taj video i kako su shvatili da ima nešto u tome, da je nasilje stvarno.

Koliko je mladima danas teško s "online" zlostavljanjem, objavljivanjem i prosljeđivanjem intimnih fotografija, širenjem seksualnih glasina itd.?

- Osobno nisam nikada imala takvih problema, niti se susretala s njima. Dok sam sudjelovala u kampanji, bila sam zaprepaštena koliko ljudi mogu daleko otići. Danas je sve to vrlo normalno - slanje, objavljivanje slika i videa. Ljudi se ponekad zalete i naprave glupost, objave nešto što ne bi htjeli da vidi šira populacija. Onda internet odradi drugi dio posla i odjednom to svi mogu vidjeti. Ljudi se ponekad i zaljubljuju preko društvenih mreža, što zna završiti kao prekrasna romansa, ali i vrlo pogubno. Mislim da treba dvaput promisliti prije nego što se bilo što privatno dijeli s osobama na internetu.

Koji je tvoj stav o društvenim mrežama općenito? Koliko (ni)si zakačena na njih?

- Mislim da su društvene mreže odlična platforma, pogotovo danas u svijetu youtubera i infuluencera. Naravno, sve ima dobre i loše strane, ali ako se odgovorno postupa s njima, mislim da su super. Nisam ni ja ostala imuna na njih, imam i Instagram i Fejs, i sviđa mi se to. Ne mislim da provodim previše vremena na njima, tako da mi nikada nije ni palo na pamet da ih isključim. Sviđa mi se taj način povezivanja s prijateljima, ali i svijetom. Društvene mreže su mi vrlo zabavne.

Je li "Zagrebački ekvinocij" film jedne generacije i koliko se ti u njoj vidiš?

- Mislim da je to film našeg vremena. To je film koji predstavlja mladenački život moje generacije, iako bi mi bilo super da se i mlađi i stariji prepoznaju u njemu. To je neki specifičan način koji je moja generacija prošla, prolazi ili je još u njemu, i baš je on ovjekovječen u filmu.

Koliko ti je blizak lik iz filma koji nosi isto ime kao ti?

- Iako lik nosi neke moje karakteristike (npr. privatno isto obožavam Mikija Solusa), nije baš skroz poput mene. Rijetko preuzmem inicijativu kakvu Lena iz filma preuzima, to mi je prestresno.

A situacije? Tulumi i tome slično?

- To mi je puno bliže. Bila sam na svakakvim tulumima, iako sam u zadnju godinu dana uglavnom bila vezana uz one na Akademiji. Oni su odlični ispušni plinovi nakon naporna tjedna, uzak krug ljudi sa sličnim ambicijama, dobri razgovori, pjevanje, plesanje, pivo i ja sretna.

Koje bi likove voljela glumiti? Postoji li neki lik/uloga baš saliven(a) za tebe?

- Ne znam postoji li nešto baš saliveno za mene, ali bih svakako jednom voljela igrati Arkadinu iz “Galeba”, Heddu Gabler i kralja Rikarda III. Znam da je ovo zadnje nemoguće, ali mi se lik svejedno jako sviđa.

Jesi li filmofilka? Favoriti od filmova, glumaca, redatelja?

- Ne bih baš za sebe rekla da sam neka luda filmofilka, ali volim Wesa Andersona, Woodyja Allena i Romana Polanskog, jer su pomalo izvrnuti. Od filmova su mi jako dragi “Hotel Grand Budapest”, “Napuštajući Las Vegas” i “Izgubljeni u prijevodu”. Teško mi je odlučiti se za najbolji jer me ponekad dirnu filmovi samo zato što se nalazim u određenom razdoblju života, tako mi je bilo i s filmom “Vječni sjaj nepobjedivog uma” koji jako volim. A od glumaca volim Jacka Nicholsona, Ramija MalekaFrances McDormand.

Imaš li neke domaće glumačke uzore?

- Obožavam Krešimira Mikića i Rakana Rushaidata.

Koliko pratiš hrvatsku kinematografiju?

- Pratim, ali ne koliko bih voljela. Problem je s hrvatskim filmovima što ih je teško pronaći ako ih ne pogledaš u kinu. Tako da sam se ove godine upregnula i odlučila pogledati sve što je izašlo.

"Zagrebački ekvinocij" nastavlja festivalski život na Split Film Festivalu u rujnu. Kako bi "navukla" čitatelje da ga dođu pogledati?

- Voljela bih da ljudi dođu vidjeti film u što većem broju. Film je o mladima za mlade, zabavan je, slobodan, neopterećen… Rijetkost je vidjeti film od tako mladog redatelja i s minimalnim budžetom. Film je doslovno napravljen samo od ljubavi! Ovo je meni, ali vjerujem i cijeloj filmskoj ekipi, puno više od filma. Tu su se rodila prijateljstva, učile su se nove stvari, postali smo mala predivna filmska obitelj. Iako je bilo naporno, snimanja od jutra do mraka, pa onda postprodukcija, mislim da smo svi napravili izvrstan posao i užasno sam ponosna na sve nas. Morate nas doći vidjeti!

Vidimo se u Splitu?

- U to vrijeme imam ispite na faksu, ali mislim da ću uspjeti doći. Ne znam kad ću opet imati priliku ovako putovati sa svojim filmom, tako da sad želim sve iskoristiti.

Ljetna filmska preporuka

Što bi preporučila filmofilima da pogledaju ovog ljeta?

- Ja sam ga pogledala i jako mi se svidio: film Barbare Vekarić “Aleksi”. Tihana Lazović mi je odlična.

Naslovnica Kultura