Kultura Kultura

Librofilija

Najbolje što se dogodilo češkoj književnosti nakon Baršunaste revolucije, rekao je za prozu Jiříja Kratochvila njegov zemljak Milan Kundera

Librofilija

Našeg ovotjednog gosta najsrdačnije je preporučio njegov zemljak, pače brnjanski zavičajac Milan Kundera: "Kratochvilova proza najbolje je što se dogodilo češkoj književnosti nakon Baršunaste revolucije."

Osim što je skrenula pažnju šire publike na manje poznato ime, ova je opaska mnoge čitatelje vjerojatno navela i na krivi trag.

Iz nje bi se, naime, mogao izvesti zaključak kako se radi o autoru koji je tek navršio pedesetu.

No, Jiří Kratochvil bliži je Kunderinoj fosilnoj dobi negoli naraštaju koji je slom komunizma dočekao jedva punoljetan. Rođen je u siječnju 1940. godine, ali je dugo i ne svojom voljom ostao dobro čuvanom tajnom češke književnosti.

Barem u izvoznom smislu. Jer, domaća publika – onaj njezin odvažniji dio – knjige je ovog autora ipak mogla čitati u formatu crnoburzijanskog samizdata.


Premda obrazovanjem profesor češke i ruske književnosti, Kratochvil se kao pisac s liste nepoćudnih nije mogao zaposliti u struci, pa je mijenjao zanimanja u rasponu od majstora za grijanje, preko noćnog čuvara do običnog fizikalca.

Tek na pragu pedesete konačno je bacio trliš u škovace i bez zadrške se posvetio pisanju pod punim građanskim imenom i za najširu moguću publiku.


Strah me i pomisliti kako bi izgledao njegov život nakon uspostave višestranačja da je kojim slučajem Hrvat.

Svu gorčinu koja se u njemu desetljećima nakupljala zbog poniženja kojima je bio izložen, izrigao bi u kubik ili dva patetične literature po ukusu domovinskih plačipizda, a potom bi se i formalno preobrazio u karijernog martira koji s visine docira o stanju svoje/naše nesretne nacije.

Ali, hvala bogu, niti su Hrvati imali pisca takve sudbine, niti je ovaj pisac Hrvat.

Kako spuznuti dublje

Zbirka priča "Ležaj je raspremljen" (prijevod potpisuju Renata Kuchar i Ludwig Bauer) već je četvrta Kratochvilova knjiga na našemu tržištu.

Premda se, dakle, ne bismo smjeli žaliti kako je posrijedi zanemareni autor, na neku čudnu foru njegovi su libri kod nas ipak uspjeli ostati ispod radara, pa ga tek treba predstaviti široj javnosti.

A to će svaki čestiti recenzent učiniti s velikim veseljem. Jer, rijetko se pruža prilika za susret s piscem tako iščašene i osebujne imaginacije, koji sa strašću zanesena dječaka pokušava (i uspijeva!) rastaviti priču na proste faktore, pa od narativne rinfuze iznova sklapati nove svjetove demontirajući usput i rampu koja dijeli pisca od njegove publike.


Oniričko, psihodelično i fantastično kod njega idu ruku pod ruku sa suhim, čvrsto uzemljenim realizmom.

Kome se čini da je ta kombinacija dušu dala za spravljanje pretencioznih tekstova koji dvostruko gnjave, i melodramatskom izvedbom i preučenim, nategnutim poantama, ne mora se brinuti.

Prije i poslije svega Kratochvil je Čeh, dakle, čeljade blagoslovljeno smislom za humor kojeg isporučuje gospodski suzdržano i nenametljivo kao u sljedećoj rečenici gdje junak jedne priče citira svog djeda: "Mi Mouldijevi – rekao je – predodređeni smo za istinski velike duhovne zadatke, ali naši divovski i kao olovo teški testisi drže nas pri zemlji tako da nemamo mogućnosti uznijeti se, nego možemo samo ovako poskakivati kao žabe."


Što tek reći na Kratochvilov izlaz iz omiljenog škripca u kojemu su se našle tisuće fikcionalnih i stvarnih preljubnika?

Razjareni muž širom je otvorio vrata i na bračnom krevetu spazio vlastitu suprugu kako dahće pod teretom tijela drugoga muškarca.

Okej, teret nije bogzna koliki, jer je pisac erotsku soareju priuštio 14-godišnjem mulcu, ali ta činjenica nimalo ne umanjuje bijes rogonje, dapače, može ga samo uvećati. I kako se mladi ljubavnik izbavio iz nevolje?

Je li skočio kroz prozor ili se možda pohrvao s bijesnim suprugom? Malo sutra! Samo je spuznuo dublje i... kako da kažem... u cijelosti.

Ili, da budem do kraja precizan, tamo gdje se do maloprije nalazio samo njegov veseljko, sada se našao čitav mladić i tamo sreo lijep broj svojih prethodnika koji su jednako uzmaknuli kada su se našli u istome škripcu.

Tu priča, naravno, nije gotova, ali vam ne bih htio kvariti gušt otkrivanjem svih krivina zapleta.


Jiří Kratochvil veliki je, možda i najveći pisac Brna (Kundera ionako ne igra u zavičajnoj, nego u praško-pariškoj konkurenciji) koji je svome gradu podigao monumentalni spomenik ne podilazeći mu ni jednom jedincatom riječju, o čemu zorno svjedoči i knjiga "Ležaj je raspremljen".

Premda prozaik opće prakse koji u autorskom portfelju ima 15 romana, ovaj vremešni Čeh majstorski pliva u tijesnom formatu kratke priče: tri ili četiri stranice njemu su dovoljne da stvori neki novi, potpuno neusporedivi svijet i tamo barem nakratko teleportira svoje čitatelje.

Naslovnica Kultura