Mišljenja Cinemark

GOLI U SEDLU Krik za slobodom od Nixona do Trumpa

FILM: Easy Rider; drama; SAD, 1969.; REŽIJA: Dennis Hopper; ULOGE: Peter Fonda, Dennis Hopper; OCJENA: *****

Nema filma da je bolje uhvatio trenutak i zamrznuo ga u vječnom filmskom vremenu. Čitavu Ameriku, američku kulturu, društvo, politiku, sa svim pripadajućim (pro)mjenama, garniranim eskalacijom rata u Vijetnamu. Od idealizma (Kennedy) do pesimizma (Nixon, Vijetnam), od 'šezdesetosmaških' iluzija do gubitka istih, od slobodne ljubavi do mržnje, od nade do beznadežnosti, od ushićenja do razočarenja.'Easy Rider' ispušta krik za slobodom koji se čuje i 50 godina kasnije. Sličnost između Amerike 1969. i 2019. godine je frapantna. Ksenofobija i zatucanost prema drugima-drukčijima-strancima nije jenjala, samo se pojačala nakon dolaska novog predsjednika.

Restaurirana verzija "Golih u sedlu" (1969.), redateljskog debija Dennisa Hoppera, prikazana je ovog tjedna u Cannesu, na okruglu godišnjicu premijere jednog od najkultnijih filmova svih vremena. Prije točno 50 godina Hopper i Peter Fonda su se upravo iz Cannesa odvezli u legendu na motorima.

Pardon, "chopperima", korigirajmo brže da nas ne ispravi Bruce Willis iz "Paklenog šunda". Imalo je smisla da Cannes bude startna crta filma. Njegujući američke vrijednosti, niskobudžetni "Easy Rider" je režijski preuzeo štafetu od modernističkog europskog art filma epohe i nastavio voziti dalje (re)definirajući nezavisnjački, eksperimentalni, dokumentaristički i improvizacijski filmaški duh.

Hopper je postavio temelje koje će mnogi art ili "indie" filmaši do danas slijediti: korištenje autentičnih faca - lokalaca - kao statista, gerilski izričaj, snimanje na lokacijama, soundtrack sastavljen od himničkih rock pjesama Steppenwolfa, Jimija Hendrixa, Boba Dylana...

Iz današnje perspektive film na trenutke audiovizualno djeluje kao postmoderna "tarantinovska" evokacija razdoblja kraja šezdesetih, iako je zapravo jedinstvena vremenska kapsula, snimljena u realnom vremenu. Toliko je, dakle, režijski još uvijek svjež i mogao bi se naći u ovogodišnjoj canneskoj konkurenciji pored Tarantinova "Bilo jednom u Hollywoodu" koji koincidentno evocira baš 1969., umjesto da se prikazuje unutar programa "Cannes Classics".

Danas je jasno da je i Hopper mogao nasloviti svoj film "Bilo jednom u Americi", kao Sergio Leone. "Goli u sedlu" je punokrvni američki film i esencijalni film o Americi koju su Fonda i Hopper krenuli tražiti i nisu je mogli naći. Najlegitimniji američki žanr, vestern, srastao je u "Easy Rideru" s tada popularnim motociklističkim filmom i tradicionalnim filmom ceste.

Da je John Ford režirao vestern na "tripu", s "chopperima" umjesto konja, velika je šansa da bi izgledao kao "Goli u sedlu". U jednoj sceni Hopper radi paralelu između potkivanja konja i mijenjanja gume na "chopperu" ("strašna mašina"). Smjena generacija.

Stari kauboji i novi kauboji – hipiji na (ne)osedlanim čeličnim konjima kao dvostruki simbol kontrakulture, "born to be wild" rebelije protiv establišmenta, ovjekovječene kad Wyatt zvan Kapetan Amerika (Fonda) baci zlatni sat i sjedne na "chopper" u bojama američke zastave otisnutima i na njegovoj kacigi i kožnoj jakni.

No, motoristi jesu moderni kauboji, što potvrđuju njihova "kaubojska" imena Wyatt (kao Wyatt Earp) i Billy (kao Billy The Kid), a vjetar primordijalnog vesterna puše u kosi njihovog filma, prenoseći slobodu otvorene prerije na (auto)cestu.

Kamera Hopperova sjajnog direktora fotografije Laszla Kovacsa ponaša se kao da je treći motorist čijim očima gledamo "road trip". Kovacs snima mjesta u prolazu i svako malo skreće pogled sa strane ceste da se nadivi predivnoj, netaknutoj, mitskoj prirodi iz vesterna koju kvare loši ljudi.

On je tik do Wyatta i Billyja dok gutaju kilometre isprekidanih crta od Kalifornije do New Orleansa onako kako su na početku filma šmrknuli crte kokaina, premda preferiraju travu. Ovo je film u (pokazat će se gorku) slavu seksa, droge i rock 'n' rolla koji je krenuo u američku kinodistribuciju nekih mjesec dana prije LSD-jem opjevana Woodstocka i imao barem jednu halucinogenu scenu (lošeg) "tripa" (na groblju).

Nema filma da je bolje uhvatio trenutak i zamrznuo ga u vječnom filmskom vremenu od "Easy Ridera". Čitavu Ameriku, američku kulturu, društvo, politiku, sa svim pripadajućim (pro)mjenama, garniranim eskalacijom rata u Vijetnamu.

Od idealizma (Kennedy) do pesimizma (Nixon, Vijetnam), od "šezdesetosmaških" iluzija do gubitka istih, od slobodne ljubavi do mržnje, od (djece) cvijeća do korova, od prijateljstva do neprijateljstva, od nade do beznadežnosti, od ushićenja do razočarenja.

Tranzicija je bila otriježnjujuća kad se raščistio oblak trave i Amerika pokazala pravo lice. Loš mamurluk. Zlosutno proročanstvo visi u zraku "Golih u sedlu", uključujući slutnju zapaljenog "choppera", a Hopperova društveno-politički relevantna alegorija je podjednako predskazala horore filma i života.

Kad "redneck" u kamionetu sačmaricom nasrne na motoriste ("Vidi čobana, uplašit ćemo boga u njima") i jedan motor nestane u plamenu, kamera se podiže na kranu visoko u zrak i krajobraz koji snima ispod sebe veoma nalikuje vijetnamskome.

Završna scena kao da je bila polazna točna za vijetnamski metaforičko "Oslobađanje", ali i ostale horore sedamdesetih ("Teksaški masakr motornom pilom", "Brda imaju oči"...) u kojima se primitivno sudaralo s urbanim u srcu promijenjene Amerike. 

"Ovo je nekoć bila dobra zemlja, ne znam što je pošlo po zlu", kaže odvjetnik-alkoholičar George Hanson (izvanredni Jack Nicholson), a njegova rečenica ima eho u sadašnjosti. George se nakratko pridružuje Wyattu i Billyju na putu noseći kacigu za "football".

Scena njihova dolaska u neki bar je savršena refleksija prethodno napisanoga. Motoristi se sviđaju mladim djevojkama, koje su se vjerojatno spremale za Woodstock, a lokalci strance gledaju s prezirom. "Koji je vrag ovo?!", "Pogledaj što je upravo ušlo...", "Samo reci, šerife, gađat ću ih kamenjem!", "Trebali bi ih staviti u kavez i naplaćivati ulaznice!", "kao izbjeglice iz gorilina ljubavnog gnijezda"...

To su neki od komentara ruralne "redneck" bratije koja se boji nekoga ili nečega što ne razumije ili možda čak i razumije, a to nije doživjela. "Ne plaše se tebe nego onoga što predstavljaš – slobodu. Pričati o njoj i okusiti je dvije su različite stvari", George govori Billyju.

Film ispušta krik za slobodom u "slobodnoj zemlji" koji se čuje i 50 godina kasnije, što "Gole u sedlu" čini vizionarskim, važnim i aktualnim komadom kinematografije. Sličnost između Amerike 1969. i 2019. godine je frapantna.

Ksenofobija i zatucanost prema drugima/drukčijima/strancima nije jenjala, samo se pojačala nakon dolaska novog predsjednika kojemu sigurno ne bi bilo drago što su Billy i Wyatt zamijenili drogu za novac s druge strane meksičke granice. "Easy Rider" je ispao film o Americi jučer i danas. Americi koju možda neki nasljednici Wyatta i Billyja krenu tražiti. Uzaludno, jer neće je naći.

Koštao 380 tisuća $, zaradio više od 60 milijuna

"Goli u sedlu" je izazvao i filmašku revoluciju kao prvi "indie" film kojije zaradio velike novce. Koštao je 380 tisuća dolara, a njegov utržak u svjetskim kinima iznosi više od 60 milijuna. Isto tako, film je napravio veliki korak za Nicholsona u smjeru hollywoodskog zvjezdarija. Uslijedio je film "Pet lakih komada" i ostalo je povijesti.

Naslovnica Cinemark