Kultura Kultura

Librofilija

Putovanje tamnom polutkom mozga; Ovaj je roman napisao virtuoz književne prevare zaokupljen pitanjima od kojih većina ljudi refleksno okreće glavu

Librofilija

Kriminalistički romani, čak i oni najopsežniji, koji dostižu gabarite ruskih klasika, vrlo su ekonomična literatura.

U njima nema mjesta za dugačke ekspozicije, razbarušene digresije i skretanja na sporedne pripovjedne kolosijeke.

Pisci kojima nedostaje discipline ili oni koji ne uspijevaju izoštriti fokus pa im ruka "bježi", bolje neka se okanu ove književne forme koja već od prve rečenice mora zarobiti pažnju čitatelja.

Te je činjenice argentinski autor Federico Axat bio itekako svjestan. Roman "Posljednja šansa“ (hrvatski prijevod potpisuje Branka Oštrec) otvorio je, štono se kaže, ravno u glavu.

U prenesenom, ali bogami i u doslovnom značenju: "Ted MacKay upravo je imao namjeru propucati sljepoočnicu kada je zvono na ulaznim vratima stalo uporno zvoniti."

Osujećeni samoubojica ima sve što bi prosječan (pa i natprosječan) čovjek poželio: lijepu suprugu, dvije slatke kćeri, sjajno plaćen posao. Ima, međutim, i strašnu, konačnu dijagnozu neoperabilnog tumora na mozgu.

Da bi preduhitrio bolest i poštedio se jezivih muka, zatvara se u radnu sobu i poseže za pištoljem, no njegovu intimu narušit će nepozvani gost, a skupa s njim još i nekoliko milijuna čitatelja (libar je, naime, od 2016. do danas preveden na tridesetak jezika).

Neznanac će Tedu ponuditi bizarnu nagodbu. Organizacija kojoj pripada pobrinut će se da ga po kratkom postupku i bezbolno otpremi na onaj svijet kao žrtvu "običnog“ ubojstva.

Time će njegova obitelj biti pošteđena traume prihvaćanja i razumijevanja suicida, odnosno mučnih propitivanja koja su u tim slučajevima neizbježna. Njegovi najbliži, čak i on sâm, sačuvat će mir i dostojanstvo.

Zauzvrat on mora postati dijelom lanca. Njegov slučaj bit će stavljen ad acta tek nakon što on ubije dvojicu muškaraca. Jedan je nasilnik koji se nekažnjen izvukao za ubojstvo djevojke, a drugi čovjek izjeden rakom, koji, baš kao i Ted, želi umrijeti.

Istine i laži

Glavni junak pristat će na nagodbu, pa odraditi svoj dio posla: eliminirati prvu, a potom i drugu metu. No, time njegov slučaj neće biti zaključen.

Upravo suprotno, tek će se otvoriti. Iscrpljen noćnim morama koje ga opsjedaju i čiju je vezu sa stvarnošću teško precizno razlučiti, on će posumnjati u vlastitu pamet, pa tako i u kronologiju zbivanja za koja je do jučer čvrsto vjerovao da su se uistinu dogodila.

Da skratim i tako izbjegnem opasnost makar i nehotičnog odavanja važnih pojedinosti zapleta, Ted MacKay i čitatelji započet će dugo, napeto i mučno putovanje vijugavom stazom koja ćudljivo bordiža svijetom istina baš kao i laži, gdje se stvarnost i iluzije doimaju kao činjenice istoga reda.

Federico Axat rođen je 1975. godine u Buenos Airesu. Obrazovanjem inženjer građevine, tim se poslom bavio samo deset godina, da bi se onda prestrojio u pisce s punim radnim vremenom.

Od starog zanimanja baštinio je umijeće podizanja čvrste i napete konstrukcije, samo što je stari materijal, armirani beton, zamijenio novim, izbrušenim rečenicama.

Prvi psihološki triler pod naslovom "Benjamin“ objavio je u Španjolskoj, i on je imao razmjerno skroman uspjeh: preveden je samo na jedan jezik, talijanski.

Drugi roman "Močvara leptira“ neusporedivo snažnije ga je pozicionirao na tržišnoj mapi. Knjiga je prevedena na portugalski, francuski i kineski jezik.

"Posljednja šansa“ katapultirala ga je u zvijezde. Osim što je postala izdavački fenomen, ta je knjiga pobudila i interes filmaša, pa se u Hollywoodu već naveliko priprema ekranizacija.

Konačno, prošle godine Axat je publicirao i svoj četvrti roman, "Amneziju“, koja je tek započela osvajati svjetska tržišta.

Patetični argentinski patrioti mogli bi reći kako je Federico Axat odnarođen i proračunat pisac iz čijeg je romana kirurškim putem odstranjen svaki spomen, ma čak i svaka slutnja Argentine.

Ciljajući na globalnu publiku, on je svoju priču situirao u SAD, i tako izbjegao svaki eventualni nesporazum s razumijevanjem društvenog konteksta koji bi, bojim se, bio neizbježan da je svog junaka smjestio u nama egzotični argentinski ambijent.

Rasterećen bilo kakvih kulturnih, socijalnih ili političkih referenci, čitatelj se tu bez ikakvih smetnji može prepustiti priči koju Axat uvija, isteže, gnječi i zapliće, kao da režentaje lancune, a ne pripovijeda.

"Posljednja šansa“ prilika je za putovanje tamnom polutkom mozga, koju je napisao vrhunski meštar obmane, pravi virtuoz književne prevare zaokupljen pitanjima od kojih većina ljudi refleksno okreće glavu.

Dijaboličan koliko i zavodljiv, njegov libar s puno je razloga zavrijedio status globalnog hita.

 

Naslovnica Kultura