Kultura Kultura

Dubrovčanin u Londonu

Možete voljeti crtati, ali samo ako imate prave profesore, crtat ćete za 'Ratove zvijezda', kaže Miran Dilberović, naš čovjek za svjetske vizualne efekte

Dubrovčanin u Londonu

Ne mogu naglasiti dovoljno koliko je bitna uloga učitelja, profesora, pogotovo kad dobijete ono ekstra od njih. Već kroz srednju, ako su vam postavljena dobra pitanja na koja možda još nemate odgovor, pomoći će u određivanju smjera kojim dalje želite ići. Naravno, imati poticajne roditelje koji će uložiti vrijeme i novce u vaše interese, jako dobro dođe.

Da je na nedavnoj dodjeli Oscara za vizualne efekte osvojio spektakl "Solo: Priča iz Ratova zvijezda", taj zlatni kipić bi bio i hrvatski. Naime, na vizualnim efektima tog filma radio je i Miran Dilberović, Dubrovčanin s londonskom adresom.

Dilberović je prošao put od Dubrovnika i Zagreba do Londona i rada na vizualnim efektima na najvećim hollywoodskim spektaklima današnjice poput “Sola”, nadolazećeg “Spider-Mana” i “Ratova zvijezda” te “Gospodarice zla 2”, a prekretnica je bila “Igra prijestolja”.

- Uvijek sam volio crtati, imao sam sreću imati profesoricu Ivanu Selmani u osnovnoj školi koja me usmjerila prema Umjetničkoj školi u Dubrovniku.

Tamo sam radio s njom i s ostalim profesorima koji su mi pomogli da gledam na umjetnost u širem kontekstu. U srednjoj učim 3D animaciju i kasnije je razvijam na Likovnoj Akademiji u Zagrebu koju upisujem iz drugog pokušaja.

U međuvremenu stječem iskustvo u manjem videoanimacijskom studiju gdje i prvi put radim na setu. Nakon akademije otvara se prilika za rad na “Igri prijestolja” u Dubrovniku.

Radim na poziciji takozvanog floor runnera i stječem iskustvo kako filmski set funkcionira. Nekoliko godina nakon toga radio sam u Dubrovniku na “Posljednjem Jediju”, ali sada kao pomoćnik pri vizualnim efektima.

Te su se prilike ostvarile jer su ljudi iz grada i produkcije prepoznali moje afinitete prema efektima i dali mi mogućnost napretka. Odrađujem dovoljno dobar posao i produkcija iz Londona mi nudi poziciju tzv. VFX data wranglera na “Robin Hoodu” u Dubrovniku i u Mađarskoj.

Nakon toga, otišao sam u Britaniju na "Sola" i spustio sidro, na neko vrijeme.

Koliko je u svemu presudila sreća, koliko trud?
- Sreća igra veliku ulogu, ali bez dodatnog truda me ne bi dovela ovdje gdje jesam. Imao sam sreću što sam pohađao Umjetničku školu "Luka Sorkočević", što je jako definirajuća stvar.

Ne mogu naglasiti dovoljno koliko je bitna uloga učitelja, profesora, pogotovo kad dobijete ono ekstra od njih.

Već kroz srednju, ako su vam postavljena dobra pitanja na koja možda još nemate odgovor, pomoći će u određivanju smjera kojim dalje želite ići. Naravno, imati poticajne roditelje koji će uložiti vrijeme i novce u vaše interese, jako dobro dođe.

Kako ste se odlučili baviti baš efektima?
- Efekti su miks stvarnog i nestvarnog. Fotografija je krucijalni element vizualnih efekata. Analizirati što fotografiju čini dobrom, što je čini savršenom ili još bitnije, nesavršenom, jako mi je zanimljivo.

Efekti su dekonstrukcija realnoga, morate shvatiti te fotone svjetlosti da bi ih onda mogli sastaviti kasnije, ali na svoj način.

U početku sam krenuo samo s animacijom. Nakon nekog vremena sam htio ispričati priču svojom animacijom. Ako želim ispričati kvalitetno priču, s malo dijaloga, vizual treba biti još bolji.

Jednostavno sam proveo dosta vremena proučavajući filmsku fotografiju da bih je mogao “kopirati” i rekreirati za svoju svrhu.

Došao sam do određene razine kojom sam bio zadovoljan, odlučio ispričati par različitih priča za koje mi je trebalo vremena i novaca.

Kako jedno bez drugoga ne ide, čuo sam za mogućnost rada na “Igri prijestolja”, to je bila šansa da dobijem iskustva, ali i zaradim novce.

Nakon toga, zaredali su se poslovi na setu i vremena za moje priče više nije bilo, ali vremena za vizualne efekte na “Star Warsima”, “Spider-Manima”, sve više.

Kako točno izgleda vaš posao?
- Dijeli se na dva tipa posla: VFX set i VFX “previs”. Na setu odrađujem svu pripremu i kolekciju podataka da bi kasnije, u postprodukciji, VFX tim mogao odraditi efekte.

Krećemo od toga da su blue/green screen korektno postavljeni, da glumci imaju potrebne markere za trekiranje, skeniranje setova, rekvizita, glumaca.

Potrebna je uska suradnja s različitim supervizorima odjela i najbitnije s direktorom fotografije. Drugi tip posla, VFX “previs”, odrađujem uz kompjuter.

Tu krećemo s radom već u predprodukciji i zajedno s redateljem vizualiziramo scenariji i pokušavamo donijeti odgovore kako snimiti zahtijevne scene.

To je miks “storytellinga” i tehničkog snimanja. Uglavnom, radimo sve do sredine postprodukcije. Naše kadrove će VFX tim poput ILM-a (Industrial Light & Magic) preuzeti i od njih napraviti finalnu sliku koju vidite na platnu.

Opišite nam na čemu ste radili u smislu efekata, scena itd?
- Evo na primjeru dva različita “Star Wars” filma: Na prvom filmu smo snimali kroz kokpit Millennium Falcona kako putuje kroz svemirska čudesa.

Tu sliku smo projicirali na osam projektora. Morao sam se pobrinuti da je ekspozicija slike projektora ujednačena sa slikom kamera, da projicirana slika dovoljno osvjetljava glumce i da postoje markeri za trekiranje.

Na drugom filmu sam bio onaj koji je animirao okolinu kroz koju je brod letio i na taj način osvjetljavao glumce i dao im referencu. Tako dajemo direktoru fotografije interaktivnu svjetlost. To je bila tehnička animacija i jedna od vrsta “previsa”.

Pojasnite malo našim čitateljima izraze kao što su "CGI animator" i "previs"?
- “Previs” animator će smisliti kadar, npr. Spider-Mana kako skače s London Tower Bridgea i to će biti u krutoj formi, više nalik igrici. Taj kadar će onda preuzeti u postprodukciji CGI animator i raditi na njemu tri do četiri tjedna da bi ga doveo do finalne kvalitete.

Je li vam za ovaj posao važnije znanje animacije ili iskustvo sa setova ili oboje?
- Za ovaj "previs" posao najbitniji je filmski jezik. Morate znati komunicirati s redateljima, s različitim supervizorima.

Treba razumjeti što određena scena u scenariju znači, što autor želi reći. Pogotovo kad vam engleski nije materinji jezik, morate stvarno dobro razumjeti filmsku formu.

Iskustvo sa seta mi jako puno pomaže i daje mi mogućnost da se snalazim bolje u “tech-vizu”, dijelu kada smišljamo kako neku scenu snimiti - s kakvim kranovima, gdje postaviti green screen itd.

Koliko sad još više cijenite efekte u filmovima otkako radite na njima?
- Dok ih gledam, komentiram “uh ovo je sigurno bilo za*ebano za napraviti” ili “kako su ovo uspjeli za*ebati”. Stvarno više cijenim kvalitetno odrađene efekte jer znam koliko truda stoji iza njih.

Kako gledate na razvoj efekata u posljednje vrijeme? Mogu li "motion capture" i "performance capture" zamijeniti glumce u budućnosti?
- “MoCap” i “performance capture” su odličan alat za prevođenje pokreta i emocija i kad se uz dobru dozu animatorske ruke spoje, poslože, rezultati budu odlični.

Vjerujem da glumce neće zamijeniti tehnološki izumi, ali mislim da će jedan hibridni sub-žanr postati sve popularniji - ovaj miks “live actiona” i animacije, gdje će linije između jednog i drugog biti sve tanje.

James Cameron, Robert Zemeckis i George Lucas su predvodnici takvog načina snimanja.

Imate li neki insajderski uvid, neku anegdotu sa snimanja, recimo "Sola"?
- Na “Solu” sam radio i za vrijeme originalnih redatelja, Phila Lorda i Christophera Millera. Bila je zanimljiva ta tranzicija sa “šašavih”, neki bi rekli manje ozbiljnih redatelja na iskusnog “by the numbers” Ron Howarda.

Cijeli ton filma je promijenjen i snimali smo nove verzije postojećih scena. Često smo imali “side by side” stare i nove, i moram priznati u dosta slučajeva originalne scene Lorda i Millera su jednostavno bile zanimljivije i smješnije.

Uz to, volim se pohvaliti da sam se odmarao, ležao na krevetu Hana u Falconu za vrijeme pauza snimanja i možda snimio koji “selfie”. Možda.

"Solo" na kojem ste radili bio je nominiran za Oscara za vizualne efekte...
- Svakako bi mi bilo drago da se izniman trud cijele ekipe okrunio zlatnim kipićem, ali nagrađeni “Prvi čovjek” je zasluženo uzeo nagradu.

Vizualni efekti su tu da potpomognu pričanju priče, nikad ne bi trebali postojati sami za sebe. “First Man” je to jako lijepo uklopio i pohvalno je da je za to i nagrađen.

Koja je razlika između vizualizacije svijeta "Ratova zvijezda", onog superjunačkog i fantazijskog Disneyjevog na kojem trenutačno radite ("Spider-Manu: Far From Home", "Maleficent 2")?
- Najveća razlika je u slobodi koju dobijete. Ono što mogu reći da na Marvelovim filmovima imamo više prostora za smišljanje vlastitih kadrova, sekvenci i određenih “story pointova”.

Marvelov proces gradnje filmova je drugačije nego recimo jednog “Star Wars” filma, gdje imate redatelja koji točno zna što želi dobiti.

Što je za vas značilo da su se "Ratovi zvijezda" snimali u Dubrovniku?
- Oduvijek sam bio fan “Ratova Zvijezda”, s profesorom Krilom sam često razglabao što pojedine filmove čini lošima, što dobrima i uz njega učio 3D animaciju.

Kad sam dobio posao na “Star Wars” filmu u svom gradu, bio je to stvarno san snova. To što film možda i nije najbolji ne umanjuje vrijednost i prelijepo iskustvo snimanja.

Je li vam Hrvatska iz svijeta/Londona djeluje kao druga galaksija?
- Zanimljivo pitanje. Život u Londonu mi je pokazao koliko bi nam svima život u Hrvatskoj mogao biti bolji, kvalitetniji i zdraviji.

Ali, zahvaljujući našem mentalitetu, našoj izabranoj vladajućoj strukturi, gdje je bitnije čiji si i iz koje si stranke, kvaliteta života je stravična.

Svakodnevnim vijestima se uvjeravamo o sistemu koji ne štiti prava većine građana, nego samo odabranih, umreženih.

U Londonu, ako želite raditi, ako želite napredovati samo svojim radom, možete. Nemate ljepotu okoliša, prekrasne “viste” koje vas mogu opustiti, inspirirati, ali imate gužve u podzemnoj, gužve u vlakovima, na cesti.

Ritam života je prebrz. Ovdje možete imati novce, socijalni mir i dobru mirovinu. Ali, nekako mi se ne čini da je to najbitnije u životu. Možda sam i u krivu.

Imate li neki san, nešto čemu još stremite, tipa da radite na "Avatarima" Jamesa Camerona?
- Cameron je jedan od autora koje najviše cijenim. Na glasu je kao jako zahtjevan šef i volio bi odraditi jedan projekt za njega. Ali, san je vratiti se doma, baviti se filmom, animacijom i edukacijom u Hrvatskoj.

Imam jako kvalitetnog iskustva koje želim prenijeti na nove generacije, dolazimo iz zemlje koja je bila poznata po vrhunskoj animaciji.

Ne treba nam puno da “kick-startamo” nove kvalitetne projekte, da radimo i učimo vizualizirajući neke nove priče.

Evo, vidjet ćemo je li taj san nedostižniji od ovoga na kojem radim na “Star Warsima” i “Spider-Manima”.

Dotad, čeka nas vaš rad na "Detektivu Pikachuu", devetim “Ratovima zvijezda” i Marvelovoj "Black Widow". Što publiku očekuje u smislu vizualije?
- “Pikachu” je odrađen a pošto je “Black Widow” upravo u predprodukciji, ne smijem pričati javno. Upravo smo završili devetomjesečni rad na “Epizodi 9” od “Ratova zvijezda”.

Bili smo mali tim koji je dugo radio na kreiranju novih, uvijek interesantnih kadrova. Sad sam radim na pretprodukciji novog Marvelovog junaka, tj. junakinje.


Top-ten prijelomnih ili najboljih vizualnih efekata na filmu
Dilberovićeva lista izgledala bi ovako: “Odiseja u svemiru”, “Ratovi zvijezda: Nova nada“, “Imperij uzvraća udarac”, “Bezdan”, “Terminator 2“, “Jurski Park”, “Fantomska prijetnja”, trilogija “Matrix”, “Klonovi napadaju”, “Gospodari prstenova”.

 

Naslovnica Kultura