Dalmacija Zadar

nevjerodostojno svjedočenje

Zadarski policajci smjestili mu optužbu za prijetnju smrću?! Marijan Sorić po drugi put oslobođen krivnje za prijetnju da će plinskim bocama dignuti u zrak kuću iz koje je deložiran

nevjerodostojno svjedočenje
Marijan Sorić oslobođen je optužbe za prijetnju

Sutkinja Općinskog suda u Zadru Ivana Parać Krišto oslobodila je Marijana Sorića (72) iz Zadra optužbe za prijetnju izrečenu pred policajcima 20. veljače 2015. godine da će plinskim bocama dignuti u zrak svoju kuću u Preku, sebe i sve u njoj, ako ga budu deložirali iz nje.

Oslobađajuća presuda donesena je u petak 20. rujna na ponovljenom suđenju, nakon što je u prvom postupku kod iste sutkinje Sorić već jednom bio oslobođen zbog nedostatka nepobitnih dokaza. Na tu prvu oslobađajuću presudu žalilo se Općinsko državno odvjetništvo, a Županijski sud u Varaždinu žalbu je prihvatio, poništio prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te postupak vratio na početak, kod iste sutkinje.

Sada je sutkinja Parać Krišto ponovno donijela istu oslobađajuću presudu zbog nedostatka dokaza, štoviše, ponovljeno suđenje ukazalo je na skandaloznu činjenicu da cijela optužnica protiv Sorića počiva na nevjerodostojnoj konstrukciji policajca Ante Škare. On je, naime, prema dokazima iznesenim pred sudom, najvjerojatnije krivotvorio službenu policijsku bilješku koja je poslužila kao osnova za Sorićev kazneni progon!

Za slučaj Marijana Sorića javnost je prvi put doznala krajem 2014. godine, kad je za Slobodnu Dalmaciju ispričao kako mu prijeti ovrha nad kućom u kojoj je rođen i u kojoj je njegova obitelj živjela 80 godina. Ovrhu je pokrenuo Leo Fabulić (82) iz Australije, čovjek dvostrukog identiteta i neobične biografije, koji se predstavio kao izvanbračni sin izvornog vlasnika kuće Ante Fabulića.

Sud je na koncu Fabuliću poklonio povjerenje i 20. ožujka 2015., uz jako policijsko osiguranje i prosvjed pripadnika Živog zida, provedena je ovrha nad kućom u prvom redu do mora u preškoj uvali Jaz, ali bez prisutnosti Marijana Sorića, kojega je dan prije policija uhitila i zadržala u pritvoru zbog prijetnje da će kuću, sebe i sve u njoj dignuti u zrak plinskim bocama prije deložacije.

Te i druge prijetnje Sorić je navodno izrekao mjesec dana prije, 20. veljače 2015., u istoj toj kući, kad je policajac zadužen za asistencije kod postupaka deložacije, Ante Škara, došao u Sorićevu kuću u kojoj je tada živio sa svojom izvanbračnom suprugom i njihovim maloljetnim sinom.

Škara je tijekom oba sudska postupka svjedočio da je tog dana došao kod Sorića u društvu dvoje asistenata, policajca Damira Brkljače i policijske vježbenice Ive Lisice, te da je s njim razgovarao o deložaciji za mjesec dana kako bi bio siguran da neće biti nikakvih incidenata. Na to mu je Sorić rekao da je u pomoć pozvao pripadnike Živog zida te kako će u slučaju ako dođe do deložacije, jer stvar još uvijek pokušava riješiti pravnim putem, aktivirati plinske boce i sve dignuti u zrak.

Škara je Sorićeve riječi shvatio kao ozbiljnu prijetnju, o čemu je tog 20. veljače 2015. sastavio službenu bilješku te je o svemu obavijestio svoje pretpostavljene. Škara u službenoj bilješci nije naveo je li netko od kolega bio s njim tog dana kod Sorića, a sastavio ju je nakon što se vratio u Zadar, tako da je Sorić nije ni potpisao.

Tijekom sudskog postupka pokazalo se da se sadržaj Škarine bilješke poklapa sa svjedočenjem Damira Brkljače, ali ne i policajca Kristijana Đonlića iz Preka, koji je izjavio da je spornog dana on bio sa Škarom kod Sorića, a ne Brkljača i Lisica, da je s njim i Škarom sjedio za stolom te da nije čuo nikakve Sorićeve prijetnje, pogotovo ne izrijekom upućene prema nekim osobama koje su se našle ustrašene Sorićevim riječima, kao što su to bili sudski izvršitelji, odvjetnica ovršitelja i geometar.

Dodatno, policijskom pretragom kuće 10. ožujka 2015., dakle dan prije provedbe deložacije, kad je Sorić već bio uhićen i priveden u policijske prostorije, policijski inspektori u Sorićevoj kući nisu pronašli nikakvu "eksplozivnu napravu", naprotiv, nisu pronašli ni jednu bocu plina, što se i vidi iz zapisnika o pretresu.

Škara je na suđenju ustrajao u tvrdnji da Đonlić nije bio 20. veljače s njim kod Sorića zbog deložacije, naprotiv, da s Đonlićem nikad nije bio kod Sorića, nego isključivo s policajcima Brkljačom i Lisicom.

Međutim, na ponovljenom suđenju Sorićev je odvjetnik zatražio od zadarske policije da sudu dostavi točne informacije tko je spornog dana, 20. veljače, kad je navodno izrečena prijetnju, bio kod Sorića, a kada su podaci stigli, Škarino svjedočenje postalo je još nevjerodostojnije.

Naime, policijskom evidencijom neosporno je utvrđeno da 20. veljače 2015., kad je Škara tvrdio da je s Brkljačom i Lisicom bio kod Sorića, Brkljača uopće nije bio na poslu, odnosno u rasporedu službe, a dan prije, 19. veljače, bio je na bolovanju! Iako Brkljača, dakle, po službenoj policijskoj evidenciji nije bio na poslu 19. i 20. veljače, Škara je uporno tvrdio da je bio s njim kod Sorića, a Brkljača je to u nekoliko navrata i potvrdio pred sudom.

Dodatnu sumnju u vjerodostojnost Škarine zabilješke i svjedočenja pred sutkinjom Parać Krišto donio je podatak da je policajac Kristijan Đonlić, prema policijskoj evidenciji, 19. veljače bio s Antom Škarom kod Sorića, i to samo njih dvojica, bez policajaca Brkljače i Lisice. Službena evidencija još je otkrila da je 20. veljače, dan poslije, kad se po Škari dogodila navodna prijetnja, Đonlić bio u službi, ali u smjeni od 18 do 6 sati, te da nije bio sa Škarom u asistenciji kod Sorića.

Štoviše, policijska evidencija pokazala je da je policajka Lisica 20. veljače bila u službi, ali da nije bila na asistenciji sa Škarom i Brkljačom, nego u smjeni od 18 do 6 sati ujutro, iako je na sudu svjedočila da je bila kod Sorića sa svojim starijim kolegama, no da nije čula nikakve prijetnje od Sorića, niti je s njim razgovarala. Naprotiv, i ona i Brkljača na suđenju su tvrdili da je samo Škara razgovarao sa Sorićem spornog dana i poslije na osnovi tog razgovora sastavio službenu bilješku u kojoj je naveo i navodne Sorićeve prijetnje.

Ispada, dakle, da se odlazak policajca Škare kod Sorića zapravo dogodio 19. veljače 2015., a ne 20. veljače, kao što je naveo u bilješci, da je u asistenciji s njim bio policajac Đonlić, a ne Brkljača, koji je tog dana bio na bolovanju, a sutradan izvan službe, odnosno da nije bila ni Lisica, koja je tog spornog 20. veljače radila, ali ne u asistenciji sa Škarom, nego u smjeni od večernjih do ranih jutarnjih sati.

Kada je i zašto Škara sastavio službenu zabilješku koja je poslužila za kazneni progon Sorića, koji je mirovinu stekao u Francuskoj i potom se vratio u rodni zavičaj, i koji nikada u životu ni za što nije bio prijavljivan, niti sudski kažnjavan, sud nije utvrđivao. Ali zato je očito utvrdio da njezin sadržaj ne odgovara iskazima policijskih svjedoka i službenoj policijskoj evidenciji, što otvara pitanje je li Škara, ali i njegovi kolege Brkljača i Lisica, pred sudom lažno svjedočio, te je li krivotvorio službenu dokumentaciju.

Sutkinja Ivana Parać Krišto presudu će ispisati u roku dva mjeseca, a iz Državnog odvjetništva doznajemo da će se opet žaliti na prvostupanjsku presudu.

Naslovnica Zadar