Dalmacija Split županija

ispravljamo nepravdu

Javio nam se vlasnik mršavog konja s Klisa, slomilo mu se srce što je proglašen 'neuhranjenim': Pančo je moja ljubav, kao član obitelji nam je. Ima 27 godina i mršav je zbog bolesti. Malo koji konj ima ovakvu pažnju...

 ispravljamo nepravdu

- Laž me najviše pogodila od svega. Nisam oka sklopio cijelu noć. Gospodin koji je fotografirao vidio me i mogao me slobodno pitati što god je želio u vezi konja, a on je odabrao to objaviti skupa sa svim lažima, iskreno nam govori Mirko Bubić iz Klis-Kose kojeg je pogodilo kada je vidio fotografije svog Panča na portalu Slobodne Dalmacije koji je proglašen neuhranjenih i zanemarenim.

Ova priča, kao i brojne druge, kao i nedavna "vijest" o pronalasku nestalog šibenskog kapetana, dokaz su kako se lako šire lažne i neprovjerene vijesti na koje građani burno reagiraju.

Potresna fotografija izgladnjelog konja s Klisa zgrozila građane: odmah su se organizirali i krenuli u potragu, no ne zna se gdje je nesretna životinja nestala

Ovoga puta odlučili smo ispraviti nepravdu, a Mirko nas je pozvao kod sebe kako bi se iz prve ruke uvjerili u kojim uvjetima živi Pančo i što on njemu zapravo znači.

- Pančo je moja ljubav, kao član obitelji nam je, a najviše ga obožava moja unučad. Sve što sam mu mogao pružiti, dao sam mu. Koliko god sam ja pomogao njemu, on je meni još više kroz druženje, šetanje i jahanje, objašnjava nam Mirko koji je Panča kupio prije 16 godina.

Mađarski polukrnjak Pančo ima 27 godina i kako nam Mirko objašnjava mršav je zbog bolesti koje su ga pogodile, a ne zbog neuhranjenosti.

- Prije dvije i pol godine obolio je od sipljivosti, bolesti dišnog sustava i tada su mi svi savjetovali da ga uspavam jer su mu prognozirali samo mjesec dana života, ali to nije dolazio ni u obzir. Napravio sam i još uvijek radim sve što mogu kako bi Pančo bio opet onaj stari. Vitamini, voće i meka hrana su ga preporodili, govori nam Mirko dok Pančo pozira fotografu.

Uz Panča Mirko se u mirovini brine i o kokošinjcu te hrvatskom ovčaru Sheli, a Pančo redovito ide i na ispašu i van korala, a mora ga zavezati kako nebi negdje zapeo.

Lani mu je dijagnosticirano i zapetljanje crijeva, ali Pančo je borac, apetit mu se polagano vraća i ne odustaje tako lako.

Mirko nam pokazuje štalu od Panča od nekih 16 kvadrata, koju od milja zove apartman i njegov koral u kojem provodi najviše vremena.
 

- Malo koji konj ima ovakvu pažnju. Sve sam ovo sam sagradio, mnogi su mi rekli da sam lud, ali ja se nisam obazirao. Mi od njega nećemo odustati, nema šanse, kaže nam Mirko osvrćući se na komentare kako ga je samo iskoristio za poticaje.

- O tome nema nikakvog govora. On nama nikad nije služio za rad, već za uživanje i druženje, naglašava nam Mirko.

Odmah uz 'apartman' nalazi se i prostorija s njegovom hranom, oko 100 bala trave i 30-ak bala s djetelinom, Pančove su delicije koje tamani uz meku hranu.

- U dva navrata kada ga je bolest pomela nisam ga se želio odreći jer sam znao da će se iz svega izvući i ne planiram ni u budućnosti. On je član naše obitelji i od nas odlazi samo prirodnom smrću, za kraj će Mirko.

 

Naslovnica Split županija