Dalmacija Dubrovnik

vi zovete, ona odmah stiže

Više se nitko ne čudi ženi za volanom taksija, ali priča ove Dubrovkinje je posebna: Vozila sam i u štiklama, a jedan me turist pitao koliko je produkciji 'Game of Thrones' trebalo da izgrade i nasele grad

 vi zovete, ona odmah stiže

Dubrovčani su svjesni da im je puno lakše uzeti taksi i otići od točke A do točke B. Kad je kiša, ljudima je lakše ići taksijem i brže stignu jer ne moraju razmišljati gdje će parkirati auto, kad će doći autobusJedno od najglupljih pitanja bilo je koliko je produkciji 'Game of thrones' trebalo da izgrade Grad i nasele ljude u njemu. To me je pitala osoba koja je pet dana boravila u Dubrovniku, i to na odlasku

Zatražite li uslugu Plavog taksija u Dubrovniku i po vas dođe vozilo broj 31, na vozačevu mjestu dočekat će vas raspoložena i uvijek nasmiješena Dubrovkinja Branka Kukulj. Da, žena za volanom! Krajnje je vrijeme da nas to prestane čuditi.

– Svuda u svijetu žene voze brodove, autobuse, kamione, šlepere, vlakove, a kod nas se uvijek smatralo da žena nije baš za volan. Ne dijelim to mišljenje. Žene su stvorene za više toga, multipraktici su, kao i muškarci – kaže nam dubrovačka taksistica i nastavlja:

– Drago mi je kad, a često to doživim, ljudi uđu u auto i komentiraju "žena me vozi, divno", ili kad uđe muškarac i kaže "ajme, prvi put me žena vozi". Malo-pomalo i mi mijenjamo smjernice u našem gradu da je sasvim normalno da i žene voze taksi. Najbolje je kad se šale "neću sjest, pa vi ste žena, nisam siguran s vama" ili "ko zna kako vozite", ali to su šale, prihvatite ih s osmijehom i idemo dalje.

Branki je ovaj posao jednostavno "sjeo" nakon 15-godišnjeg iskustva rada u rent-a-caru.

Koristite žmigavce

– Volim voziti i nije mi problem biti u prometu. Iako to nije lak posao. Ljeti jest malo osjetljivije jer su gužve, a i zimi kad je kiša pa je klizavo. Umori, ne mogu reći da ne umori, ali sve ovisi o tome koliko to voliš. Jednostavno, ljudi ili vole voziti ili ne vole – kaže nam Branka, koja je u Plavom taksiju godinu dana.

Uske, većinom jednosmjerne dubrovačke ulice Branki ne predstavljaju problem.

– Sreća je što se nisam u nekom nepoznatom gradu odlučila na to, nego u svome rodnome. Poznajem svoj grad i prometnice. Žao mi je jedino što ljudi kod nas još nisu toliko savjesni da upotrebljavaju žmigavce i tako jednostavno ne vode računa o drugim sudionicima u prometu, pa tu treba biti više oprezan – iznosi problem u prometu.

Pitamo je o gužvi, prometnim čepovima, nervozi, pogrdnim riječima kojima se vozači znaju "počastiti" za vrijeme ljetne žege...

– I ja sam prije nego što sam postala taksistica mislila "ajme, taksisti voze i luduju". Ali kad doživite da vas mušterija čeka i zove "kasnite, gdje ste", pokušavate što prije stići, a na putu je gužva. Ljudi kad to vide kažu: "Taksistima se uvijek žuri." Ali i na nas se vrši pritisak "požurite, kasnim, imam pregled, žurim na sastanak...". Ljudi očekuju kao da mi imamo posebnu traku kojom vozimo pa sve stižemo, a ustvari smo sudionici u prometu kao i drugi – ističe Branka, koja se u prometnom kaosu vodi onim "strpljen, spašen".

– Jednostavno se nasmijete ako vam netko nešto i dobaci jer nije svakome dobar dan. Uostalom, i ja imam dane kad sam nervoznija, kad se ne mogu nositi s time da mi netko izleti i da je moglo doći do sudara. Srećom, u ovom poslu postoji mogućnost pauze. Kad me uhvati nervoza jer je totalni kolaps, znam uzeti pauzu, popiti kavu i opet se uključiti u sustav. Drukčije ne ide. Za volanom ne smiješ biti nervozan, jer mi odgovaramo za putnike. Treba biti odmoran, oprezan, uljudan, smiren – kaže nam taksistica te dodaje da često i mušterije znaju biti nervozni zbog prometnih čepova i negodovati, pa treba znati i njih smiriti riječima.

Pristojna zarada

U Plavom taksiju ne nedostaje ni domaćih putnika ni stranaca.

– Mi ipak radimo 12 mjeseci u godini pa je nama domaća čeljad jako važna. Uostalom, već mnoge od njih znamo, naučimo lokacije, gdje idu, kako se kaže, postali smo prijatelji koliko često uzimaju Plavi taksi – kaže Branka.

Znači, teza da se Dubrovčani ne voze taksijem, koja se ne tako davnih godina mogla čuti u Dubrovniku kao opravdanje zašto taksisti ne voze zimi, nije istinita. Branka kaže:

– To je odavno zaboravljena priča. Ljudi su svjesni da im je puno lakše uzeti taksi i otići od točke A do točke B. Vozač vas uzima ispred kuće i ostavlja vas točno na adresi gdje trebate ići. Ili, kad je kiša, ljudima je lakše ići taksijem i brže stignu jer ne moraju razmišljati gdje će parkirati auto, kad će doći autobus...

Nakon liberalizacije taksi-tržišta, navala taksista na Dubrovnik je ogromna. Barata se brojkom od tri tisuće, čak i više. Može li se danas uopće pristojno zaraditi od taksiranja?

– Može se zaraditi pristojno bez velikog "ubijanja". Nedavno sam čitala jedan novinski članak kako je taksist spavao u čekanju na vožnju itd. To su čiste laži. Ja sam i majka i odrađujem svoju smjenu te od toga mogu pristojno živjeti. Mislim da to dolazi od pojedinaca koji rade na način "sad ću raditi četiri, pet mjeseci, odrađivat ću po 20 sati dnevno da bih uzeo što više novca i da bih zimi mogao ležati". Na taj način moguće je da padaju s nogu – kaže Branka Kukulj i dodaje kako toga u Plavom taksiju nema, te nas upoznaje s podacima kako je u grupaciji 80 vozača, 40 je vozila, a pet ih je zaposleno u njihovu Centru.

– Bude naporno i vruće, jer vani je 35, a vi ispod šoferšajbe. Ali kad vidim da sam umorna, gasim auto i prestajem raditi. Nisam uvjetovana onim "moraš, izdrži", jer najgore je od svega dovesti u opasnost druge sudionike u prometu, svoje putnike, a prvenstveno samoga sebe – savjesno će Branka, koja dnevno vozi sedam do osam sati, što je za vozača dovoljno.

Dijete me zove...

Nasluša se Branka svakojakih pitanja od dubrovačkih gostiju. Neki uopće ne znaju za Dubrovnik, ne znaju ni u koju su zemlju došli na ljetovanje, kaže nam i čudi se što se barem ne raspitaju za destinaciju u koju putuju.

– Oni ne znaju da Dubrovnik postoji stoljećima. Jedno od najglupljih pitanja bilo je koliko je produkciji "Game of thrones" trebalo da izgrade Grad i nasele ljude u njemu. To me je pitala osoba koja je pet dana boravila u Dubrovniku, i to na odlasku. Dva sam je puta pitala može li mi ponoviti pitanje, misleći da nisam dobro razumjela. Znate ono, kad ste u jednom trenutku razočarani i uvrijeđeni. Mislim hoću li krenuti objašnjavati o nastanku Grada, što bi potrajalo, i onda jednostavno odgovorim: "Gradili su ga nekoliko stoljeća."

Zanima njih i trenutačna situacija u zemlji, ima li korupcije..., nabraja Branka. Ima i onih koji misle da su Pile glavni autobusni kolodvor. U svakom slučaju, nikad joj nije dosadno.

Ova majka triju kćeri uspijeva iskoordinirati privatni i poslovni dio života.

– Malo je teže, ali imam djecu koja me razumiju. Dvije kćeri su starije pa su od velike pomoći, a uskaču i moje sestre, obiteljski jedni drugima pomažemo, da se to srediti. Malo je zeznuto kad imate smjenu i vozite, dijete vas treba, a vi mu se ne možete javiti taj trenutak. Pa onda krene nervoza jer misliš što ako je nešto hitno. Ali privilegij je ovog posla što mogu napraviti pauzu ako je neka potreba.

Turističku sezonu ova dubrovačka taksistica odrađuje stojećki, odnosno sjedećki. Nastavlja dalje i poručuje: "Viđat ćete me na prometnicama", uz želju da bude još vozačica jer "ženi je mjesto i za volanom".

Miljeli smo sat i 50 minuta

Budući da su Dubrovčani navikli na gužve u prometu, pitamo Branku Kukulj da se prisjeti relacije koja joj je oduzela najviše vremena.

– To je bilo oko otvaranja Ljetnih igara. Bio je prometni kolaps i imala sam vožnju od hotela na Babinu kuku do Mokošice. Vožnja je trajala sat i 50 minuta, ljudi su bili u čudu. Oko 45 minuta bili smo samo u Ulici kardinala Stepinca. Jako je teško objasniti čovjeku koji svakodnevno ide rutom koju prođe za 15 minuta s jednom cijenom da mu vi sada, zbog toga što ste stali u gužvi, morate naplatiti više. To je vrlo neugodna situacija.

Vozila sam i u štiklama

Što je najugodnije obući za vožnju? Jeste li vozili u štiklama?

– Jesam, nemam ništa protiv štikli, šminke i haljina. Međutim, mislim da bi osnova trebale biti ravne i udobne cipele, što je u vožnji najvažnije, i, naravno, hlače jer ipak treba brzo izaći iz auta, pomoći ukrcati ili iskrcati prtljagu. Zaboravlja se da je taksiranje uslužna djelatnost. Mi nismo vozači koji moramo izići van i otvoriti vrata da mušterija uđe ili izađe, ali dužni smo pomoći smjestiti prtljagu i nakon naplate vožnje izići i pomoći je izvaditi – smatra Branka Kukulj.

Naslovnica Dubrovnik