Hrvatska 28.04.2013. | 14:02

Željko Rogošić: Pisao sam i uređivao tekstove u ‘Slobodnoj’ i ‘Nedjeljnoj’...

Željko Rogošić, dugogodišnji novinar i nedavno imenovani glavni urednik Prvog programa Hrvatske televizije, u biografiji poslanoj na natječaj za to mjesto napisao je kako je od 1986. do 1989. godine bio urednik unutarnje politike u tjedniku “Nedjeljna Dalmacija”, što nije točno.

Rogošić je u tom razdoblju surađivao s “Nedjeljnom”, ali nije bio urednik, što potvrđuju impressumi u arhivu, u kojima nema njegova imena, kao i izjave nekolicine kolega s duljim stažem. U životopisu piše i o urednikovanju u “Slobodnoj Dalmaciji” od 1983. godine do 1986. godine, no tih je godina bio naš vanjski suradnik.

Na nedavno provedenom HRT-ovu natječaju biografije kandidata bile su ključne jer su, nominalno, poslužile kao temelj izbora čelnih ljudi redakcija i ustrojbenih jedinica, a jedan od uvjeta bilo je „najmanje pet godina radnog iskustva na uredničkim poslovima“.

Rogošić je bio pod povećalom medija nakon što je imenovan, premda je na internom izjašnjavanju za urednika Prvog programa od pet kandidata bio predzadnji po broju glasova HRT-ovih zaposlenika s pravom glasa. Tvrdilo se da postavljanje na šefovsko mjesto može zahvaliti obiteljskim vezama s Goranom Radmanom, aktualnim glavnim ravnateljem Hrvatske radiotelevizije, a biografija je bila u drugom planu.

U njoj je napisao da je od 1983. do 1986. godine bio „urednik i komentator unutrašnje politike“ u “Slobodnoj Dalmaciji”, te je pojasnio da je izvršavao „dužnosti urednika i komentatora unutrašnje politike u redakciji Slobodne Dalmacije“. Nadalje, da je bio „urednik, komentator i kolumnist u kulturi, umjetnosti i znanosti u redakciji Slobodne Dalmacije“, te „autor većeg broja novinskih članaka u Slobodnoj Dalmaciji, Danasu, Borbi“.

Od 1986. do 1989. godine, prema biografiji, bio je „urednik unutrašnje politike i komentator“ u “Nedjeljnoj Dalmaciji”, a naročito je naglasio „posebno pokretanje i uređivanje ‘Ekološkog pressinga’“. Stariji kolege, međutim, Rogošića se sjećaju kao povremenog suradnika, stalno zaposlenog u Centru za idejno-teorijski rad Saveza komunista Hrvatske, te u časopisu “Pogledi”, koji nije uređivao unutarnju politiku nego povremeno surađivao s našim izdanjima.

Telefonski razgovor

S Rogošićem smo razgovarali telefonski. Naknadno se sjetio poslati svoju „autoriziranu izjavu“, u kojoj je „dodao neke činjenice i uvide“. Donosimo je integralno:

„Vaša tvrdnja, s kojom ste, umjesto pitanja, započeli razgovor, kako nije točno da sam od 1983.-1986. godine bio urednik u rubrici unutrašnja politika „Slobodne Dalmacije“, jer se ‘neke starije kolege toga ne sjećaju’ (?!)- je netočna. Koliko i zlokobna. Jer, Vi ste već presudili da sam u svojoj biografiji iznio netočne podatke i učinio nešto nečasno ili loše.

Točno je da sam niz godina, pa i u razdoblju od 1983-1986. godine pisao i uređivao tekstove u unutrašnjo političkoj rubrici ‘Slobodne Dalmacije’ i u subotnjem prilogu ‘Kultura, umjetnost, znanost’, u vrijeme kada su glavni urednici bili Mirko Prelas i Joško Kulušić. Točno je da sam od njih primao naloge za te poslove, kao što je i točno da u to vrijeme nisam bio stalno zaposlen u ‘Slobodnoj Dalmaciji’, nego sam te poslove radio kao vanjski suradnik i za to bio plaćen.”

Časopis ‘Pogledi’

Na upit gdje je tada radio, odgovorio je: „U Centru za idejno-teorijski rad, kako sam i naveo. Radio sam i kao urednik u redakciji časopisa ‘Pogledi’. U svojoj biografiji nigdje nisam napisao da sam u razdoblju kojeg spominjete bio stalno zaposlen u vašim novinama, već sam isključivo naveo koje sam zadatke odrađivao i kakvo iskustvo imam. Mogao sam to napisati jasnije, ali formular traži kratke opise poslova. Tada sam bio na početku moje novinarske karijere, kada se nisam mogao, niti htio odlučiti između bavljenja novinarstvom i znanosti. A, mogao sam biti, ne samo urednikom u unutrašnjoj politici, već i urednikom unutrašnje politike u stalnom radnom odnosu, što mi je glavni urednik u više navrata i nudio.

U razdoblju od 1986.-1989. objavljivao sam i uređivao u UP Slobodne, ali i u Nedjeljnoj Dalmaciji, djelom u vrijeme kada joj je glavni urednik bio Duško Mažibrada. Posebno u vrijeme kada je glavni urednik bio Krunoslav Kljaković, pod čijim je vodstvom u drugoj polovici i koncem 80-tih, ‘Nedjeljna Dalmacija’ bila prvi tjednik i prva novina sa stalnom ekološkom rubrikom, a ja prvi urednik ‘Ekološkog pressinga’.

Čega se sve sjećaju Vaše starije kolege ne znam, vjerojatno me neki pamte i po osobnim animozitetima, ali ja sam jako ponosan što sam imao prigodu, i autorski i uređivački, svojim udjelom dati prinos u velikim dosezima i ‘Slobodne’ i ‘Nedjeljne’.

Možda će se oni boljeg pamćenja sjetiti kritičkih članaka o društvenim promjenama i kraju političke dominacije Saveza komunista, prvih serijala i izbora tekstova o potrebi uvođenja civilnog društva i pluralizma, koje sam ja uredio (uz to su pale i neke kazne, prozivanja i prijetnje iz tzv. struktura moći). Neki sasvim osrednjeg pamćenja možda će se sjetiti kolumne ‘Paperje’, a neki tekstova koji su u ono vrijeme, recimo 1984. godine, u prigodnoj obljetnici upozoravali na aktualnost Orwellovih poruka.

Oni lošeg pamćenja valjda će se sjetiti velikog jugoslavenskog skupa, okruglog stola ‘Slobodne Dalmacije’ na temu ‘Novinarstvo i politika’, kojeg sam ja organizirao i uređivao, dijelom i vodio. No, sve to skupa niti jest, niti bi pomoglo, a niti odmoglo, mojoj kandidaturi za glavnog urednika HTV 1. Jer, bilo je to prije 30 godina, a takve stvari više nikoga ne zanimaju. Osim, ukoliko vas netko hoće ocrniti u javnosti, okretanjem činjenica i čitanjem nenapisanog.

Prvi članak

Kakve svrhe ima biti ‘krivotvoritelj’ biografije svojih mladih dana, kada moja karijera od sredine 80-tih do danas dovoljno govori o meni kao novinaru i uredniku.

‘Slobodna’ je, uostalom, bila novina u kojoj sam 1977. godine kao student objavio prvi članak. I ostala je moj prvi izbor dugi niz godina. Ali, sve što sam napisao je točno, sviđalo se to Vama ili ‘nekom od starijih kolega’- ili ne! Možda i onom kolegi, mojem stalnom kritičaru zadnjih godina, koji je davnih dana banuo u ured glavnog urednika Mira Jajčanina i zavikao: ‘Ovome malome moramo dati stipendiju i dovesti ga!’ Vjerujte mi na riječ, i to je točno.

Kao što je točno da su za moj prelazak na TV Zagreb (HTV) i imenovanjem za urednika TV centra Split, uvelike zaslužna dva uspješna glavna urednika ‘Slobodne Dalmacije’( opet ’Slobodna’), tada aktualni, i bivši, i danas vrlo živući, a da Radman (kum, jelte, naravno) o tome ništa nije znao. Ali, tko će vjerovati činjenicama, kada od glasina treba praviti aferu i ‘vaditi utrobe’.”

VLADIMIR MATIJANIĆ